U Dalmaciji, gdje sunce prži kamenite stijene, gdje gospodari krš, gdje je zemlja žedna i teško opstoji bilo koja poljodjelska kultura, loza je našla svoje utočište. Vinogradi uz Jadransku obalu su osebujni i predstavljaju ekološke slikovite oaze koje nisu samo izvor egzistencije stanovništva već i ukrasi ovog podneblja.
Gotovo idealni klimatski uvjeti i sastav tla veoma su povoljni za uzgoj kvalitetnih sorti grožđa, od kojih se dobivaju vina izrazite osobnosti i izuzetne kvalitete.
Međutim bez težačke muke i znoja ne bi bilo ni vinogradarskog blaga, jer priroda nagrađuje čovjekov trud izvornim i osobitim vinima visoke kakvoće. Zbog toga se često kaže da je tu loza pustila korijene u zemlju i u srce ljudi.
Vinogradarske površine u Dalmaciji svrstane su u tri vinogradarske pod-regije: Sjevernu Dalmaciju; Dalmatinsku Zagoru i Srednju i Južnu Dalmaciju. To su cjeline koje nisu povezane samo zemljovidno, već imaju i zajedničke vinogradarske karakteristike.
Vinogradi Dalmatinske zagore smjestili su se u jadranskom zaleđu. Spuštajući se niz stepeničaste obronke Biokova, napušta se krš i kamen, i oku obično godi slika prelijepog zelenog Imotskog polja, u kojem su uglavnom plantažni vinogradi, s pretežno izvornom sortom loze kujunđušom.
U zaleđu je također i vrgoračko polje zvano Jezero, jer često poplavi pa se zna iz barki brati plodove. Tu dominiraju sorte vinove loze: vranac, maraština, plavina i dr.
Vinogradarska pod regije Južne i srednje Dalmacije obuhvaća obalni dio i otoke.
Bračko vinogorje, premda obuhvaća cijeli otok, ima najveću koncentraciju vinograda u južnom dijelu i to na strminama koje se od Vidove gore spuštaju prema moru, a dio njih utisnut je između litica koje se vrtoglavo spuštaju prema prelijepoj glasovitoj bolskoj plaži- Zlatni rat. Zbog strmosti vinogradi, gotovo isključivo s lozom sorte plavac mali, su savršeno položeni prema suncu pa se od ovog grožđa dobije uglavnom izrazito tamnocrveno, gusto i ugodno trpko vino.
Otok Hvar zbog prave mediteranske klime s najvećom insolacijom kod nas, od 2697 sunčanih sati u godini, ima idealne uvjete za uzgoj vinove loze.
U Starogradskom polju šetnja među lozom vraća nas u prošlost, jer su ovdje prve vinograde podigli, u godinama prije Krista, stanovnici grčkog naselja Faros, čiji se ostaci nalaze uz same trsove loze.
Danas tu prevladavaju izvorne bijele sorte: bogdanuša, drnekuša, mekuja, maraština, i druge.
Potpuno različite, mnogo surovije i slikovitije vinogradarske površine s pretežnom sortom plavac mali, su na južnoj strani otoka, gdje se krševitom kosom vinogradi strmoglavo obrušavaju prema moru.
Do mnogih ovih položaja nazvanih “Hvarske plaže” teško je i doći, a kamoli ih ručno obrađivati, što je ovdje najčešće jedino moguće. Plavac mali s ovih položaja je rubin crvene boje, puno, robusno te, bogatog okusa s dozom diskretne gorčine a sadrži od 12,5 do 14,5 vol % alkohola.
Sjeverna Dalmacija ima svoj osebujnu klimu i sastav tla i tome prilagođeno vinogradarstvo. Najveća koncentracija vinograda je u Ravnim kotarima i Petrovu polju kod Drniša. Tu su uz tradicionalni način uzgoja podignute i suvremene plantaže s lozom posađene uz naslon (vinogradarske armature) s izvornim sortama (debit, plavina i dr.), a u novije vrijeme zasađene su pretežno sorte rasprostranjene u drugim zemljama ( merlot, grenache, carignane, rkaciteli, cabernet sauvignon i dr. ).
Šibensko vinogorje sastoji se od otočkog dijela, gdje su vinogradi pretežno na terasama, te kopnenog s lozom u depresijama i poljima.
Najznačajnije je šibensko polje koje podsjeća, sa svojim vinogradima, na tepih sastavljen od zelenih kvadrata.
Tu je najviše izvornih i tradicionalnih sorti (maraština, debit i trbljan od bijelih te, babić, lasina i plavina od crnih sorti).
U susjednom Primoštenu težak je, u borbi s škrtom prirodom, na brežuljcima koji se blago spuštaju prema moru, geometrijskom točnošću izradio kvadrate obrubljene kamenim zidićima. Oni čuvaju plitke hrpice zemlje, koje je donio težak i u njih zasadio čokote loze sorte babić. Crno suho vino Babić dobiven od grožđa iz primoštenskih geometrijskih terasa, suho je vatreno puno vino s 12,5 do 14 % alkohola koje se odlikuje posebnom tamnom rubin bojom, izuzetno punog okusa s izraženim mirisom, te je neznatne trpkosti s finim bukeom koji se dobiva sazrijevanjem u hrastovim bačvama.
Dalje na pučini, kao odvučeni usamljeni brod koji prkosi vjetrovima i valovima, smjestio se otok Vis.
Tu su vinogradi raspršeni po cijelom otoku. Ima ih na strmim padinama prema Komiži, ali i u polju na nekadašnjem ratnom aerodromu. Na otoku je nešto više bijelih sorti ( vugave, kurtelaške, maraštine, trbljan i dr) ali ima i crnog grožđa (najviše plavca malog).
Vinogradarski simbol ovog najjušnijeg jadranskog otoka je bijelo vino Vugava koja se odlikuje upečatljivom zlatnožutom bojom, posebnim mirisom i s laganim okusom posebne sortne arome.
Neretvanski vinogradi najvećim su se dijelom smjestili na delti rijeke Neretve. Ovdje je “pedalj po pedalj” zemlje čovjek otimao od mora i stvarao plodno polje. Na nekim područjima mala polja su okružena boćatom vodom pa podsjećaju na otočiće. Zbog toga se ovdje često u polju ide čamcem trokutnog presjeka zvanim “trupice”. Od vinskih sorti grožđa ovdje najviše ima plavine, cabernet sauvignona, merlota, maraštine i drugih.
Kad se od kopna ulazi na poluotok Pelješac dolazi se u vinogradarski svijet koji je posebno poznat po proizvodnji crnih vina, koja mnogi uvrštavaju među najbolje u Evropi.
Kada se preplovi morski kanal i iz Orebiča dođemo na Korčulu. Tada ulazimo u svijet vrhunskih bijelih vina.
Konavosko vinogorje predstavlja najjužnije obalno dalmatinsko područje s vinogradima.
